Predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović u povodu 40-te obljetnice Sveučilišta u Mostaru i izlaska prvog broja sveučilišnih novina „Universitas Mostariensis“, pisao je uvodnik za Večernji list BiH kojeg prenosimo u cijelosti. 

Sveučilišta su iznimne vrste institucija stvorene da budu trajne i izdržljive. Mudro dizajnirana, vođena i financirana postaju stupovi našeg društva. Sveučilišta su i predvodnici promjena, sakupljači talenata i tvornice ideja gdje se izražavaju kreativnost, stvaralaštvo, akcija i reakcija, idealizam mladosti i percepcije života. Snaga ovakvog promišljanja je u stanju rješavati probleme i unapređivati blagostanje zajednice.

Sveučilište je, prije svega, jedna zajednica u kojoj oni koji ga pohađaju grade sami sebe i u kojem sazrijeva neovisnost njihova razmišljanja i pogleda na društvo i svijet oko njih. Međutim, Sveučilište u Mostaru imalo je jednu posebnu ulogu koju možda nema ni jedno drugo sveučilište - na njemu počiva teret opstojnosti visokog obrazovanja u hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.

Cijelo vrijeme svoga postojanja gaji svoj hrvatski jezik, kolijevku svog opstanka tijekom stoljeća. Kao živi organizam, u proteklih 40 godina Sveučilište u Mostaru je raslo i razvijalo se kroz nove fakultete ili usmjerenja, dajući time sve veću priliku studentima pronaći i preuzeti segment naobrazbe u kojem vide svoju budućnost. Baš u toj budućnosti leži i odgovornost. U idućim godinama trebat će istinski pokazati kako smo spremni na nove izazove, a koji su obično veći i jači nego do sada. Jer novo vrijeme traži nove ljude s naobrazbom koja će biti ključni instrument brzog, ali održivog razvoja. Novo vrijeme donosi i nove potrebe. Tržište traži osposobljene kadrove sa znanjima koja su potrebna za brzi ekonomski razvitak. Stoga se sveučilišta moraju prilagoditi i inovirati. Moraju znati prihvatiti svoje kulturno, tradicijsko i fizičko okruženje, ali i lomiti prepreke i graditi mostove znanja. Nužno je da budu socijalno osjetljiva, kreativna i spremna preuzeti rizike, čime postaju istinska snaga transformacije društva u kojem djeluju. Nikada iz svog vidokruga ne smiju izgubiti one zbog kojih postoje, svoje studente i njihove potrebe, i oni trebaju biti izvorište njihova djelovanja. I na kraju, trebaju biti odani partneri svojoj zajednici koja s druge strane mora preobraziti svoje razmišljanje i prepoznati da je Sveučilište u Mostaru najvrjedniji generator razvoja, ideja i potencijala koji mogu mijenjati svijet u kojem živimo. Uvjeren sam, samo nabolje.

U životu jednog čovjeka 40 godina može biti mnogo, ali i malo. U životu jednog sveučilišta to se može nazvati ulaskom u adolescenciju, početkom životnog vijeka. Gledajući na rezultate, možemo ih sigurno nazvati neprocjenjivima. Jer se doprinos društvu, užoj ili široj zajednici, pojedincu ili kolektivu ne može izmjeriti tehničkim mjerilima. To mogu mjeriti mjerom kojom jedno sveučilište prepoznaje drugo i koliko se međusobno priznaju, surađuju ili koliko je snažna njihova interakcija sa zajednicom u kojoj djeluju, kao i koliko utječu na njezinu dobrobit i blagostanje.

Uloga svih nas u tome je vrlo bitna. I moja malenkost, kao dio neprekinutoga ciklusa znanja na Sveučilištu u Mostaru, daje svoj doprinos boljem razumijevanju obveze očuvanja tog izvora visokog obrazovanja, kao profesor, ali i kao odgovoran i samosvjestan političar. Kao kotačić u satnom mehanizmu ovog kolektiva, s ponosom sudjelujem u procesu razmjene svog znanja i iskustva, a koje sam i sam prikupio tijekom proteklih godina u tom istom kolektivu. Stoga je moj svakodnevni zadatak doprinositi da isti živi i dalje se razvija.

Dobro obrazovanje je ključ uspjeha svakog društva, a kralježnicu jednog naroda čini razina njegove naobrazbe. Za obrazovanog čovjeka nema prepreka - sve je rješivo, samo je pitanje koliko nam je potrebno vremena da to obavimo. Znanje gradi samopouzdanje za donošenje odluka, za život, za prihvaćanje uspona i padova. Jer svijet oko nas se neprestano mijenja. Čini se svake godine sve brže i brže. Stoga i društvo mora biti sposobno prepoznati sve prijetnje i mogućnosti koje takva promjena donosi. S druge strane, ako mi želimo mijenjati svijet, trebamo neprestano stjecati obrazovanje koje nam je nužno kako bismo proširili svoje znanje koje opet moramo neprestano koristiti i dijeliti kako bismo postigli značajnu razliku između napretka i stagnacije. Tako je u društvu, a tako je i u svakoj javnoj ili privatnoj organizaciji ili obitelji. 

Kroz obrazovanje se stvaraju novi lideri. Treba ih svako društvo jer usvajanjem novih znanja možemo proizvoditi promjene i dosezanje ciljeva u poslovnom, ali i ekonomskom i političkom smislu. Jer uspjeh ne dolazi besplatno i preko noći. A kad dosegnete željeni cilj, onda svoje znanje i iskustvo neprestano treba nadograđivati kako biste išli ukorak sa svijetom koji se rapidno mijenja.

Danas, nakon 40 godina svoga postojanja, Sveučilište u Mostaru se pozicioniralo visoko na ljestvici modernih sveučilišta i sa svakom sljedećom godinom mora pokazivati da može bolje i više. To treba biti njegova misija jer mora opstati i živjeti za nove generacije, za djecu naše djece, mladost koja treba ostati ovdje, graditi sebe kroz svoje obrazovanje, a samim time čuvati vrijednosti svoje tradicije i obilježja našeg postojanja na ovim prostorima kroz minula stoljeća. To je i zadaća svih nas koji doprinosimo razvoju našeg društva svojim političkim i društvenim djelovanjem. Svi moramo slijediti jednu nit, vodilju, da, gradeći Sveučilište u Mostaru te pomažući mu živjeti i djelovati u idućim desetljećima, gradimo i svoje ime, svoj ponos i prkos te svoje ogledalo mudrosti i znanja.