Ime profesora Zvonimira Mišetića ostaje trajno, zlatnim slovima ugravirano u povjesnicu Sveučilišta u Mostaru. Svojim je iznimnim ljudskim duhom, neizmjernom marljivošću, ustrajnošću i znanstvenom osebujnošću davao sukus izvrsnosti kolegiju Sveučilišta. Prošao je Kalvariju svoga napadnutog i okupiranog Grada u njegovim najtežim povijesnim trenucima, kao i teške i egzistencijalne trenutke života svoje obitelji koju je ljubio i cijenio iznad svega. Sve je udarce podnio iznimnom snagom svoga duha, vjere i ljubavi prema svom sinu i svojoj supruzi.

Studenti će se sjećati prof. Zvonimira Mišetića po zahtijevanju. Bio je zahtjevan prema studentima, ali i prema sebi. Vjerovao je da čovjek može svojim upornim radom više nego što pokazuje. U nošenju svoga osobnog i obiteljskog križa posvjedočio je jednu strpljivost i nadu. Hvala mu! Iskrena sućut njegovoj supruzi Neri i svoj rodbini i prijateljima.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Počivao u miru Božjem!